Kažu da fratar Ivo Pavić iz Šurkovca kod Prijedora leči i od droge, skida dioptriju i čini mnogo šta drugo, o čemu svedoče stotine hiljada hodočasnika koji već dve godine ne prestaju da dolaze na njegove mise ozdravljenja u crkvi Presvetog srca Isusova.
„Ne lečim ja, već Isus“
Za ovog franjevca hodočasnici kažu da je „instrument u božjim rukama“, a Šurkovac nazivaju Krajiškim Međugorjem.
– Iako sam pravoslavka, verujem u Ivina čuda. Svake nedelje mi pored kuće prođe više od 30 autobusa punih ljudi. Videla sam gospođu koja je štake ostavila u crkvi, pa sam kod Ive odvela unuka koji se pet godina mučio s bronhitisom. Stavio mu je ruku više glave i sada je zdrav ko dren. Mog sina je žena iz Crne Gore jednom pitala gde je crkva u Šurkovcu, a kada se vraćala, dala mu nešto evra, jer joj je progovorio sin, nem od rođenja. Pala je na patos crkve, kada je dete posle Ivine „radnje“ reklo: „Majko, daj vode“. A Ivo svima govori: „Ne lečim ja, već Isus“ – priča Tesma Milinković iz Šurkovca.
S druge strane, Milan Topić iz obližnjih Ljeskara kaže da je priča o čudotvornim izlečenjima u Šurkovcu izvikana.
– Po onoj narodnoj da ovce neće preko reke, ali kada jedna pređe, sve odoše za njom… Dva-tri puta sam video kako fra Ivo drži reč pred nekoliko stotina ljudi. Međutim, nije logično da svima može da pomogne – kaže Topić.
Stipe Lovrić, Šurkovčanin iz Zagreba, tvrdi da će uvek biti nevernih Toma.
– Bio sam prisutan kada je lekarka iz Zagreba bacila štake i kada je čovek pročuo u 50. godini i zaplakao od sreće. Dakle, ako veruješ, ozdravićeš, a fra Ivo kroz molitvu zagovara i lečenje kod pravih lekara. Doktor je postao doktor jer ga je bog za to namenio – ističe Lovrić.
Fra Ivo sa crkvenim osobljem postavlja oltar, uređuje crkvu i kiti bor za Božić.
– Mnogo ljudi je ovde ozdravilo, ne samo fizički već i duhovno, duševno, porodično… S druge strane, uvek ima skeptika i nevernika koji dođu iz znatiželje, a kada ih Bog ozdravi, preobrate srce u molitvi, što nije lako. Istina je i da hodočasnici često padnu na zemlju kada na propovedi na njih položim ruke, pomazujem ih svetim uljem… Čak i kada se čujemo telefonom, jer i tako deluje božja milost. Pre 15 godina imao sam bolesno srce, probleme s kičmom i ravne tabane, ali otkako me je Isus izlečio, iz zahvalnosti sam krenuo za njim. Slediti Isusa znači ozdraviti. Meni pripada rad, a Bogu slava i čast – tvrdi Pavić.
On ističe da oni koji misle da je šurkovačka molitva šarlatanstvo i biznis, nisu upoznali ljubav božju.
– Ako čovek želi opravdati lenjost, duhovno spavanje i ravnodušnost, on će napasti bilo šta da opravda sebe. Nikoga ne odbijam, već ga pozovem na bogosluženje da oseti, učestvuje i oslobodi se. Mnogi dođu na pet minuta da ih izlečim, ali ne želim moliti za nekoga ko se nije obratio, pomirio s Bogom, oprostio… Takav će u neznanju otići kod vračara, čarobnjaka i spiritista, koji su u BiH napravili puno zla, dok psihijatrija i psihologija pomažu, ali ne mogu lečiti kao vera. Na primer, zavisnost od cigareta je duhovni problem. Zli duhovi nas teraju i na blud, alkohol, drogu i njih se treba osloboditi u ime Boga – objašnjava Pavić.
Zvonar Josip Bjelanović tvrdi da je tu više od 20 ljudi svih vera ostavilo štake, uključujući i njegovu ujnu.
– Vremena se u Šurkovcu menjaju. Nekada je šest autobusa vozilo ljude na posao, a sada nam dolaze autobusi sa svih strana. Imali smo nekoliko hiljada stanovnika, a danas stotinak, i samo osam đaka i čak 16 neženja. Otkako je Ivo došao iz Posavine, selo je živnulo, a po duhovnu pomoć dolazili su i fudbaleri Stipe Pletikosa i Dario Šimić, Ivica Todorić, vlasnik „Agrokora“, i teniser Goran Ivanišević – kaže Bjelanović.
To je i Marinko Pandža, suvlasnik suvenirnice i restorana, koji tvrdi da im je fra Ivo doneo svetlost.
– Činjenicu da dolazi toliko vernika treba iskoristiti i u skladu s verom ići napred. Ne smemo praviti klasični turizam, već zadržati obeležja svetišta, duhovnog mira i preobraženja – kaže Pandža.
Nećemo dozvoliti vašar!
Fra Ivo Pavić ističe da su u okolini crkve potrebni objekti poput prenoćišta za vernike, gde bi radili meštani.
– Ipak, ne dozvoljavam da se pravi vašar, jer one koji idu za profitom ne zanimaju crkva i molitva. Želim da ovo bude duhovno središte. Ovde smo tako na starim temeljima izgradili novu crkvu od priloga hodočasnika, donacija s duhovnih obnova u inostranstvu i prodajom mojih knjiga. Ali tek posle duhovne obnove, jer da smo prvo gradili crkvu, ne bi nikad bilo ovoga. Ovde ću ostati ako bude volja božja. Ako odem, biće Šurkovca i posle, ako se ljudi budu oslanjali na Isusa i Bogorodicu. Ako ne budu, teško će opstati, jer vidimo da je hrišćanstvo u Evropi na izdisaju i treba ga probuditi i izlečiti – kaže Pavić.
Press RS