Sušenje ribe za dva sata

Slavko Martinović je nakon 38 godina života u Njemačkoj i rada u rudniku, otišao kaže u zasluženu penziju i nakon što i supruga Blaženka okonča svoj radni vijek namjerava da ostatak života provede u Prijedoru. Iako je iz Bjelovara, kaže da je u ovom dijelu Republike Srpske, u taštinoj kući u naselju Urije, mjesto gdje je pronašao oazu mira gdje namjerava da se i trajno nastani.U međuvremenu, ovdje provodi svaki godišnji odmor i to veoma aktivno, tako što sa komšijama i prijateljima odlazi na pecanje na Sanu i Unu u Novom Gradu. Uz to rado se bavi pripremanjem raznih ribljih specijaliteta, a jedan od najvećih je sušena riba, pripremljena za samo 2 sata.
-To je specijalitet koji je na zapadu veoma zastupljen, mada oni rado jedu i sirovu ribu. Iako se svi elementi za sušenje ribe mogu kupiti u njemačkim prodavnicama, da bih ovdašnjim prijateljima mogao pokazati kako to izgleda komšija mi je nabavio pocinčano bure, napravio duplo dno i prostor za loženje vatre, što je uz termostat bilo dovoljno da se krene u sušenje ribe, priča Slavko.
Dodaje da u tom poslu ima i nekoliko tajni, kao recimo da riba mora biti suva i na posebnom mjestu na stomaku probodena da bi se sušila, što su dvije osnovne stvari koje se moraju poštovati inače bi riba pucala prilikom sušenja.
-Manje ribe se suše na dimu i temperaturi od 70, najviše 80 stepeni, što reguliše termostat jer viša temperatura bi ribu ispekla, a to nije to. Jegulja, pošto je masnija, suši se na 40 stepeni i budući da je nešto veća sušenje traje 3 sata. Na ovaj način se može pripremiti svaka riba, ali su jegulja i crveni losos pripremljeni na ovaj način pravi delikatesi, kaže Slavko dodajući da se riba nakon sušenja ohladi i da se može konzumirati odmah, a umotana u foliju i sačuvana u frižideru može trajati i 4 dana.
Komšija Draško Karlica koji je pomogao da se ovaj mehanizam prilagodi prijedorskim uslovima, kaže da nije vjerovao da će riba na ovaj način biti osušena i spremna za jelo već za 2 sata.
-I ja ima običaj da sušim ribu, ali u sušnici i to najmanje 3 dana, tako da priznajem da nisam vjerovao da riba ipak neće ostati sirova poslije ovakvog postupak pripreme. Riba je stvarno ukusna i sočna, kaže Karlica i dodaje da gotovo svako domaćinstvo sa veoma malo ulaganja može da dobije ovakav specijalitet za ručak na izletu ili u kući.
Slavko kaže da pecanje voli još od djetinjstva, ali da se pecanjem aktivno bavi poslednjih desetak godina.
-U Njemačkoj za dozvolu za pecanje morate da položite državni ispit koji obuhvata test poznavanja svih vrsta riba, minimalne veličine ribe koja se može pecati, poznavanje pravila ponašanja ribolovca, održavanje reda u prirodi i očuvanju životne sredine. Jedno od pravila je da se upecana riba hvata mokrim rukama ili mokrom krpom, priča Slavko i dodaje da najčešće peca na Rajni i Sjevernom moru i to skuše, jegulje, tunu, losos i pastrmke.
-Ono što je najinteresantnije, ja ne volim da jedem ribu i godišnje pojedem možda količinu ribljeg mesa jedne jegulje, ali pecam iz zadovoljstva i pripreme specijaliteta, kaže na kraju Slavko.
S.T. – Kozarski vjesnik

Comments are closed.