Sa svojih 85 godina čak od 1953. godine član je ovog društva od samog njegovog osnivanja a svojevremeno je bio i predsjednik ovog društva.
– Volim izaći na svaki susret planinara i uvijek mi je drago kada vidim dosta omladine, da su zainteresovani za izlete u prirodi i za ovakvu vrstu druženja. Izlete u prirodu bi trebalo češće organizovati pogotovo za školsku djecu i omladinu zbog čistog vazduha na planini, poručuje Stojan.
Pošto je penziju zaradio kao geometar navikao je na izlaske u prirodu i za dug život u zdravlju svima bi kaže preporučio mnogo kretanja i zdravu ishranu.
– Nemam nikakav poseban metod kod ishrane, miješam i zelen i meso, ali ne valja jesti jednoličnu hranu, ona mora biti raznovrsna, kod mene su više u pitanju geni. Nisam nikada bolovao ništa osim obične prehlade. Inače nisam lijen i skuvam sebi hranu, to me naučila još moja majka, priča Stojan.
Stojan se kaže kasno oženio, i nije imao djecu a supruga mu je umrla prije sedam godina. Dodaje da redovno ima goste planinare iz Subotice.
– Svi ljudi iz Subotice su jako fini i mi smo se s njima bratimili, gostoprimljivi su, iako nisu imali planinarskog doma primali su nas u svoje kuće u Subotici. Glavni izlet je bio na Palić i od karaule do karaule. Organizovali su da tamo vojska za ručak spremi grah a mi smo iz Prijedeora donosili uvijek keks koji nam je darovala „Mira Cikota“ i mi smo ga dijelili tamo vojnicima na granici, prisjeća se Stojan.
Kaže na Kozaru je dolazio službeno i ovdje je imao i sobu a i kao planinar je dolazio sa Kotlovače na Mrakovicu.
– Maršuta nam je bila 80 kilometara i znali smo preći u dvije ture teren od Kozaračkog kamena do Podgradaca i Bijelih voda. Volim planinu i volim cvijeće i kod kuće imam puno cvijeća koje gajim, kaže Stojan.
Zbog druženja sa starim prijateljima, gostima iz daleka, ovaj vitalni vremešni čovjek ne propušta ni jednu planinarsku manifestaciju .
Glas Srpske
