Prijedorčanka Dragana Šajinović dokazuje da kada nešto stvarno želite, ne postoje prepreke da to i ostvarite.
Djevojčice obično sanjaju da postanu učiteljice, pjevačice, doktorke, manekenke… Sanjaju da imaju vozače, ali Dragana je željela da sama vozi. I to profesinalno.
– Od djetinjstva me je privlačio volan. Svi su imali svoju viziju čime treba da se bavim, ali ja sam odlučila da budem vozač – kaže Dragana.
Novi posao, novi grad. Nije lako snaći se i biti prihvaćen, naročito ako vam kažu da je posao rezervisan za muškarce. Ipak, dugogodišnje iskustvo, sigurna ruka i ljubaznost nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
– Kolege su me odlično prihvatile, a i poslodavci, kojima sam posebno zahvalna na pruženoj šansi. Tražila sam posao i u Prijedoru i u drugim mjestima, ali nisam dobijala šansu, jer su svi smatrali da žensko ne može raditi ovaj posao. Međutim, u Banjaluci sam konačno dobila šansu, a i putnici su me odlično prihvatili – priča Dragana.
Na zapadu već godinama nije nikakva novost na drumu sresti ženskog vozača kamiona ili autobusa. U Srpskoj je Dragana prvi ženski vozač autobusa.
Draganin kolega Danijel Filipović potvrđuje da je, vozeći kamion na zapadu, često viđao žene- profesionalne vozače kamiona i autobusa.
– Međutim, u Banjaluci je ovo prvi slučaj. Sudeći prema pričama putnika, vrlo uspješan – kaže Filipović.
Iako i sama putuje na posao, Dragani to ne pada teško. Ponosna je što je ostvarila svoj san i to isključivo upornošću. Ona je dokaz da se neke barijere, čini se, ipak, ruše.
Izvor: RTRS