Nezaposleni obućar Nenad Nešo Marković (42) iz sela Baltići kod Prijedora koji je za godinu dana pročitao 198 knjiga, ponjeo je titulu najaktivnijeg i najboljeg čitaoca u gradu, čime je zasjenio lokalne intelektualce, koji sve rijeđe posjećuju mjesnu biblioteku!
On je nedavno povodom 62. godišnjice Narodne biblioteke „Ćirilo i Metodije“ iz Prijedora dobio zahvalnicu, ilustrovanu „Enciklopediju znakova i simbola“ i besplatnu godišnju članarinu.
-Ne bih komentarisao kako jedan obućar može biti bolji čitalac od lokalnih intelektualaca, ali i to se dešava. Obućarski zanat sam završio krajem devedesetih, a onda morao u vojsku i rat. Zato ne vjerujem da bih sada znao napraviti cipele, jer celi život radim za nadnicu. Inače, kao osnovac sam planirao da upišem jezički smjer u gimnaziji, a posle fakultet srpskog jezika i književnosti, međutim nije bilo novca. Ipak, zadržao sam ljubav prema čitanju-kaže Marković.
On je od djetinjstva pročitao nekoliko hiljada knjiga iz Prijedorske biblioteke, a kada sabere sve što je posudio od prijatelja, komšija i poznanika dolazi do cifre od oko desetak hiljada pročitanih naslova.
Mara Ećim, direktorka biblioteke „Ćirilo i Metodije“ i profesorka srpskog jezika, kaže da se začudila kada je od odjeljenja za odrasle dobila informaciju da je obućar najaktivniji čitalac u gradu.
– Odgovoran je i savjestan član i veliki je zaljubljenik u knjige, pa zahvalnica i nagrada odlaze u prave ruke. Naravno, izdvojila bih i srednjoškolca Stefana Keziju i osnovce Filipa Đukića i Nikolu Savića, i naglasila da se broj mlađih čitalaca stalno povećava. Trenutno u dječjem odeljenju imamo oko 500 i 1.100 članova u odeljenju za odrasle. Cilj je da dostignemo predratni broj od preko 2.000 članova, što zaslužuje grad koji ima više od 100.000 stanovnika i koji je srednjoškolski i fakultetski centar – ističe Ećimova.
– Čitam uveče, jer po danu radim, a prva knjiga je bila Ćopićeva „Bašta sljezove boje“. Branko je fenomenalan pisac, a tu su i Andrić, Krleža, Dučić, Šantić, Hese, Prever, Šolohov, Tolstoj, Jesenjin… Nema loše knjige. U svakoj se može naći ponešto, a najviše volim beletristiku-ističe Nenad.
Na osnovu pročitanih knjiga, Marković zaključuje da današnji svet pati od sedam vrsta bolesti, što je rekao na svečanosti dodjele nagrada najboljim čitaocima.
– Od posla bez morala, politike bez principa, obrazovanja bez karaktera, bogaćenja bez reda, ubiranja plodova bez rada, ljudstva bez vrlina i predanosti bez vjere. Patimo i od nekontrolisanih želja i pretjerane ambicije, zavisti, pohlepe, neznanja, arogancije, ega i mržnje. Ako bismo se riješili tog duhovnog siromaštva i upoznali sebe, bili bismo srećniji. Istinsku sreću daje samo ljubav – tvrdi ovaj mještanin sela Baltići, koje je 10 kilometara udaljeno od Prijedora.
Tvrdi da zbog toga najčešće posuđuje knjige sa ljubavnom tematikom.
– Šta vrijedi bogatstvo ako u sebi nemamo ljubavi. I sam Isus je rekao da je ljubav pokretač svega. Zato ne gledam televiziju koja mi u kuću unosi mržnju. Čitam knjige, koje su mi najveći izvor zadovoljstva i utočište od sadašnjeg i naopakog sveta. Danas je najteže biti čovjek. Sve ostalo je lako-objašnjava Marković.
On navodi da novija literatura obiluje mržnjom i nasiljem.
– Zapad nije kriv što od njega prihvatamo najgore i mislimo da je to moda, a zaboravljamo svoj identitet i psujemo što nam je najsvetije. Zaboravljamo i da čitamo, a roditelji i učitelji sve manje „podvaljuju“ knjige djeci, koja su prepuštena kompjuterima, igricama, televiziji i lakoj zabavi. Srpski jezik i ćirilica su zapostavljeni, a djeca siromašna riječima i bogata upadicama-kaže Marković.
Nada se da elektronsko čitanje knjiga neće zaživjeti, jer bi to, prema njegovom mišljenju, značilo propast civilizacije.
– Nema ništa bez stare dobre knjige u rukama. Ja sam iz nje naučio dosta, jer je ona najveći učitelj života. Bar imam kritičko mišljenje pa me svako ne može prevariti i obmanuti. Tako su za mene na primjer svaki izbori kao kreketanje žaba, a političari se, umjesto da ćute i tako dobiju više glasova, otkrivaju praznim obećanjima – ocjenjuje Nešo.
Njegova majka Nada kaže da je ljubav prema čitanju nasledio od oca Dušana, policajaca koji je poginuo kada je Nenad imao samo godinu dana.
– I sada čuva njegove knjige, pa je nagrada za najaktivnijeg čitaoca u Prijedoru stigla u najbolje ruke, jer toliko ne čitaju ni oni koji su pozavršavali fakultete. Nekad me naljuti što se odmah uhvati knjige kada dođe s posla. Samo se nasmeje i prozbori da je to njegov odmor. Još da mi ga je oženiti-nada se Nada.
Izvor: Press RS