Marina Ritan iz Omarske za sebe skromno kaže da voli da pjeva i da je muzika nešto što je ispunjava i raduje, a oni koji su imali priliku da čuju njen zvonki glas tvrde da ova osamnaestogodišnja studentkinja posjeduje nesvakidašnji dar.
Za muzičke stručnjake, koji žele da istaknu ljepotu njenog glasa ne postoje riječi kojima to mogu da izraze osim da joj se iskreno dive i da je podržavaju, a pogotovo njenoj interpretaciji stare narodne pjesme „Zajdi, zajdi“.
– To je pjesma koju najviše volim da pjevam, jer je ona moja „lična karta“ po čemu sam prepoznatljiva kod publike. Pjevala sam je uz pratnju kavala, kosovsko-makedonskog duvačkog instrumenta, ali i bez pratnje u Berlinu na Svetosavskom balu. To je nešto što publiku ostavlja bez daha bez obzira na instrumentalnu pratnju ili ne – priča Marina i dodaje da je muzika privlači od ranog djetinjstva.
– Vjerujem da je to božiji dar koji nema svako, a ja sam to naslijedila od svoje majke koja ima lijep glas – priča Marina.
Ova skromna i iznad svega vedra djevojka priča da je još kao mala osjetila napor pohađanja dvije škole, osnovne i muzičke, smjer violina.
– Tada nije bilo pogovora da će upisati i srednju muzičku školu. Iako je to bila jedina srednja škola gdje se polagao prijemni ispit, nije me spriječilo da tamo nastavim svoje obrazovanje – kaže Marina.
Dodaje da je pjevala u horu i bila član KUD „Piskavica“, ali zbog školskih obaveza nije mogla sebi da priušti ono što je najviše voljela da i dalje bude aktivna u KUD-u.
– Kulturno-umjetnička društva su veoma dobra i korisna za mlade, jer se puno putuje, upoznaju se novi ljudi, a uz muziku i ples sve to dobija na ljepoti – dodaje Marina.
Ipak kad je, poslije srednje muzičke škole bilo gotovo očekivano da će upisati Muzičku akademiju, to se nije dogodilo.
Bilo kako da se zove njeno buduće zanimanje, ono što je sigurno jeste da će još dugo na raznim koncertima i gostovanjima plijeniti pažnju publike.
Porodica
Ima mlađu sestru i brata i sestru blizance. Niko od njih ne pjeva, ali svi rado slušaju sestru kako pjeva. Kaže da su joj roditelji najveća podrška bili i onda kada je odlučila da studira italijanski i srpski jezik, a ne muziku. Kaže da njena porodica zna, kao i ona, da je muzika dio njenog života koji nikada neće napustiti. Taj dio će uvijek biti tu da je kako često ponavlja raduje i ispunjava.
Tekst – Glas Srpske
Foto – www.gradprijedor.com
