Zlatne ruke ponekad su vrednije od bilo kakve visoke škole i fakulteta, a najbolji primjer za to je Drago Tomaš (53) iz Ljubije. Sve što vidi, može da napravi, a najvještiji je sa željezom.
Vješti zanatlija se sjeća da je jednom davno došao ringišpil u Ljubiju. Obilazio je, kaže, oko njega više puta, zagledao i analizirao. Toliko je bio uporan u razgledanju konstrukcije, da su ga pitali da neće možda da ga napravi.
– Ozbiljno sam odgovorio: Hoću! I napravio sam ga za sedam dana. Taj ringišpil sada radi u Fajtovcima kod Sanskog Mosta i svi koji odu tamo, kad se vrate dođu kod mene i kažu mi da dobro radi onaj moj ringišpil – priča Drago.
Tomaš je nedavno sam kreirao i napravio dvije nadstrešnice za autobuska stajališta u Ljubiji i opremio igračkim elementima dvorište Omladinskog centra u Ljubiji.
– Osim što su lijepi za oko, ovi moji radovi su i višestruko korisni, pogotovo za djecu jer kad radim klackalice i ljuljaške vodim računa da sve bude dobro zavareno i bezbjedno – kaže Drago.
Tomaš je po zanimanju mašinbravar, a kasnije je završio i peti stepen za mehaničara mašina alatljika.
– Po ocu je trebalo da budem zidar, jer su u to vrijeme, kad sam išao u školu na glasu bili majstori, tesari, zidari, ali to nisam volio. Meni je željezo opsesija. Čim vidim komad željeza, odmah razmišljam šta bih od toga napravio. Tako sam krišom otišao i u upisao se za bravara. Kasnije je bilo problema sa ocem, ali moja čvrsta volja je bila jača od svake grdnje. Poslije, kada sam krenuo na zanat, bio sam veoma radoznao pa sam i sam učio i vario – priča Drago.
Dodaje da je radio tri godine u „Bosnamontaži“ i 17 godina u „Keramici“. Trenutno je nezaposlen, mada ima posla preko glave.
– Volim bravariju i u njoj uživam. Jedino ništa ne znam oko automobila. Čini mi se, mogao bih raketu da sastavim, a kola često odvezem kod majstora da bi mi on rekao da jednostavno treba da sipam gorivo da bih mogao da vozim automobil – priča Drago.
Ovaj vješti stanovnik Ljubije sve voli da radi sam, a najprije dobro razmisli i onda se dohvati posla.
– Volim prvo da razmislim kako da nešto napravim sa što manje para, a da pri tom bude kvalitetno i trajno. U minulom ratu, kada nije bilo struje više mjeseci, uspio sam da na obližnjem kanalu u Ljubiji napravim mini-hidrocentralu i tako za svoju i nekoliko obližnjih porodica obezbijedim struju. Kasnije sam napravio i vodenicu za mljevenje žita sa kućne potrebe – sjeća se Tomaš.
Zahvaljujući Draginim zlatnim rukama, zajednica etažnih vlasnika u zgradi u kojoj stanuje u Ljubiji nagrađena je novčanom nagradom i kosilicom za travu u opštinskoj akciji „Uredi svoj vrt“.
Komšije
– Bilo mi je teško da ubijedim komšije da moramo ukloniti pojedinačne bašte i kukuruze iz dvorišta naše zgrade. Sada je to lijepo uređen prostor za život i druženje komšija, mada se moj rad ovdje ne završava jer planiram da izgradim i mali pješački most – kaže Drago.
Tekst – Glas Srpske
Foto – GradPrijedor.com
