– Počeo je da kupuje životinju po životinju. Neke primjerke, poput vijetnamskih svinja, paunova i još nekih plaćao je skupo. Ispočetka se tome nisam radovala, ali ubrzo sam se privikla na ovaj svijet i iskreno da vam kažem zavoljela sam ih, posebno zečeve, koji se vole maziti i koji su uvijek razigrani – priča nam Kosa i dodaje da je većima životinja ograđena, izuzev golubova koji slobodno lete, odlaze i dolaze u vrt.
Svaka životinja hrani se hranom koja je određena za njih.
Uglavnom je kupuju, jer nisu u mogućnosti mnogo toga da proizvedu.
– Hranu uglavnom kupujemo. Izdvaja se mnogo novca za to, iako, nikakve koristi nemamo od toga. Čak ni vijetnamske patuljaste svinje ne koljemo jer nam ih je žao.
Svaka životinja živi do svoje smrti. Ne znam šta ćemo ubuduće raditi s njima jer se toga mnogo nakotilo. Njihov broj se povećava, jer se životinje razmnožavaju. Moraćemo ih ili nekome poklanjati ili prodavati – kaže Kosa koju pri ulasku u vrt životinje salijeću jer znaju da će im dati nešto od hrane.
Dvorište Tomaševih često posjećuju komšije Gomjeničani, posebno djeca koja dolaze s roditeljima da gledaju razne vrste životinja.
– Rijetki su dani kada neko ne dođe kod nas da vidi životinje. Djeci su posebno interesantni. Najviše vole koze, koje hrane travom. Na sreću, sve su životinje toliko pitome da ih možeš bez problema maziti, jer se ne boje ljudi.
Sve to posebno pričinjava zadovoljstvo djeci – rekla je Kosa.
Fokus
