U samo dvije godine, od kada se župa Šurkovac kod Prijedora pročula po misama ozdravljenja, ovo krajiško „Međugorje“, kako je neki već zovu, samo nedjeljom pohodi skoro 70 autobusa s najmanje 3.500 hodočasnika iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, a nerijetko i drugih zemalja Evrope. Mnogi se nakon molitvi, i pored želje da ostanu koji dan duže, ipak vraćaju kući. Razlog je samo taj da nemaju gdje prespavati.
Nema ni motela
Fra Ivo Pavić, svećenik u Šurkovcu kojem svi dolaze radi liječenja, jer vjeruju da mu je „Bog dao dar ozdravljenja“, samo u posljednje dvije godine izbrojao je skoro 300.000 posjeta hodočasnika. No, u Šurkovcu nema nijednog ugostiteljskog objekta, a kamoli barem manjeg motela u kojem bi umornim putnicima namjernicima, koji žele tu ostati barem tokom dva dana vikenda, bio ponuđen i pristojan smještaj.
Oni najuporniji snalaze se tako što u obližnjim kućama, nerijetko i kod mještana u Donjoj Ljubiji, traže konačište. Svi su posjetioci začuđeni time što se još niko nije dosjetio da „jednim udarcem ubije dvije muhe“.
Osim što bi motel, restoran i sličan turistički objekt bio spas za umorne putnike, to bi bila i sigurna garancija toliko traženog posla za brojne i siromašne mještane, koji samo Bogu i fra Ivi Paviću zahvaljuju za to što se njihova župa danas nalazi na mapama i u srcima hiljada hodočasnika širom svijeta.
Otvoren za razgovor o ovoj temi, u skromnom uredu župne kuće u Šurkovcu fra Ivo Pavić pojašnjava da mu je poznat problem hodočasnika koji u župi nakon molitve žele ostati najmanje dan-dva. O ovome nije, međutim, razgovarao ni s kim iz lokalne zajednice.
Gradit će kuću
– Ni s načelnikom niti s bilo kim drugim. Ono što znam jeste da će Crkva ovdje u Šurkovcu već sljedeće godine graditi jednu veću kuću sa dvadesetak soba koje će biti na raspolaganju hodočasnicima. Interes postoji, ali samo od nekih privatnika, koji se raspituju kako bi ovdje otvorili neki manji restoran, motel i slično – najavljuje fra Pavić.
Ovaj svećenik nedavno je u ime Crkve za 11.000 eura kupio i omanju parcelu pored lokalnog puta – tek za siguran parking autobusa.
U blizini crkve nalazi se tek jedan manji restoran. Pod imenom „Mir“, brojnim posjetiocima nudi kratko osvježenje, kafu, čaj, sok, sendvič. Vlasnik Marinko najavljuje da će uskoro biti i odojaka i janjaca i možda, kada renovira sprat, i nekoliko soba. Dok priča s nama sve vrijeme se žali i na lijenost i zavist Šurkovčana, kojim ni devnica od 30 ili 40 KM, kako tvrdi, nije primamljiva za posao koji im nudi.
– Sve moram sam. Ruke su mi pune žuljeva, a niko neće da radi. Ni za dnevnicu. Radije će u šumu na sječu drva nego kod mene i brata na posao. Ali, zato znaju ogovarati i pričati kako sam se, kao, silno obogatio. No, pri tome ne vide koliko radim – kaže Marinko, koji je u šumi sam morao isjeći i pred „Mir“ donijeti i oveći bor kako bi svojim gostima uljepšao i Božić u Šurkovcu, koji trenutno broji stotinjak domaćinstava.
U Turističkoj zajednici otvoreni za razgovor
Amira Ganić, direktorica Turističke organizacije u Prijedoru, kaže da je u Šurkovcu bila, ali samo privatno. O eventualnom razvoju vjerskog turizma ovdje nije bilo riječi.
– No, mi smo za tu vrstu razgovora itekako otvoreni. Mnogo je opcija o kojima možemo razgovarati. Od postavljanja info-tabli do pisma podrške župi za realizaciju projekata koji su od interesa za razvoj vjerskog turizma. Rado bismo i da župu Šurkovac uvrstimo u turističku ponudu opštine Prijedor – kaže Ganić.
S druge strane, zbog odsustva prijedorskog načelnika Marka Pavića, u Opštini Prijedor ovog puta nismo uspjeli dobiti nikakav komentar o tome zašto se propušta velika prilika da se ostvari prosperitet za cijelu zajednicu.
Dnevni avaz