Oskrnavljen grob trinaeste zvjezdice

Stojan Kobas iz Prijedora prijavio je policiji skrnavljenje groba njegove kćerke Slađane, „trinaeste zvjezdice“, čija je životna priča i borba sa teškom bolešću potresla cijeli svijet. On je na Duhove obišao grob svoje kćerke na prijedorskom gradskom pravoslavnom groblju, kada je uočio da je sa spomenika nestala mesingana vaza, koju su vandali otkinuli sa postolja, te da je po spomeniku razbacano pokidano cvijeće i polomljene svijeće. „Svom djetetu sam donio svježe cvijeće i mislio da joj zapalim svijeću, kada sam vidio da na postolju nema velike mesingane vaze i da je spomenik moje Slađe oskrnavljen. Ni sam ne znam koji su motivi onih koji su ovo uradili i u smrti uznemirili moje dijete“, govori kroz suze Stojan Kobas.

On tvrdi da ovo nije prvi incident koji mu se dogodio, a u vezi s pomenom Slađaninog imena.

„Kada je prije tri godine umrla moja djevojčica i kada se bukvalno cijeli Prijedor zajedno sa mnom spremao da Slađi oda posljednju počast, u poštanskom sandučetu zateklo me prijeteće pismo sa potpisom ‘komšija’. On je napisao i upitao se kako ću sada da liječim mrtvo dijete i s čijim parama. Bio sam skrhan od tuge i slučaj sam odmah prijavio policiji“, govori Kobas uz tvrdnju da je prije nekoliko dana ponovo doživio šok.

On je u kanti za smeće u blizini stana u kome živi pronašao knjigu s pjesmama posvećenim Slađani prijedorske književnice Violete Božović.

„Knjiga je bila potrgana i bačena u kontejner, preko puta mog stana u Ulici Vuka Karadžića. Ni sam ne znam ko su ti ljudi koji mene i moje mrtvo dijete, koje se borilo za život punih 13 godina, ne puštaju da se smirimo“, govori otac Slađane Kobas.

Želi, kaže, da uz otkrivanje onog koji je oskrnavio kćerkin spomenik, za svoju Slađanu u stanu u kome živi uredi spomen-sobu.

„Mnogo toga kao uspomenu na moje preminulo dijete sam sačuvao, njene igračke, pisma koja su joj slala djeca cijeloga svijeta, njen kompjuter od koga se nije odvajala i u kome su sačuvane sve poruke moje kćerke“, priča Kobas.

Slađana Kobas je rođena 18. juna ratne 1992. godine kao nedonošče u banjalučkom porodilištu, zajedno s još dvanaestoro djece koji su zbog nedostatka kiseonika u inkubatorima umirali jedno za drugim. Slađana, koja je punih 12 dana bila bez kisika, tada je preživjela, ali s teškim posljedicama i zdravstvenim problemima. Punih 13 godina ona se zajedno sa svojim ocem, koji je uvijek bio uz nju, borila za život, liječila u klinikama u Srbiji, Rusiji i Americi. Priča o borbi za život „trinaeste zvjezdice“ iz Prijedora potresla je cijeli svijet, a ljudi dobre volje iz Evrope i svijeta su nastojali da je podrže i omoguće joj liječenje u najpoznatijim bolnicama u Rusiji i na Floridi.

Izvor: Nezavisne novine