Požar u Ljubiji-Osam porodica bez krova nad glavom

Osam porodica iz Ljubije, kod Prijedora, je u požaru koji je zahvatio zgradu u kojoj su živjeli ostalo bez krova nad glavom. Vatrena stihija buknula je danas u potkrovlju stare zgrade, vlasništvo Rudnika željezne rude Ljubija, u 02.30 iza ponoći. U svega dvadesetak minuta izgorio je krov, a vatra i garež uvukli su se u stanove ispod potkrovlja. Mada su prijedorski vatrogasci brzo intervenisali, u požaru su potpuno izgorjeli krov i potkrovlje, a uništena su i dva stana u kojima žive dvije izbjegličke porodice. Vatrogasci, koji su se puna četiri sata borili s vatrenom stihijom, tvrde da je požar lokalizovan, ali da je materijalna šteta ogromna.
Stanari oronule zgrade noć su probdjeli na ulici. Strahuju da će tako biti i u narednim danima.
Bogdanka Tevanić, koja je i pozvala vatrogasce, govori da ju je iz sna prenuo miris dima i gareži.
„Jedino što sam mogla učiniti je da probudim moje tri kćerke i supruga. Kćerke sam umotala u deke i počela da zovem u pomoć. Trčala sam kao luda od stana do stana u kojima su ukućani spavali. Zvala sam i policiju. Suprug i ja smo morali da provaljujemo u stanove kako bismo iz vatrene stihije i zidova koji su se počeli rušiti pokušali da izvučemo komšije“, priča Tevanićeva.
Ostali su, ističe, bez krova i potkrovlja, a nemaju ni vode ni struje. Tevanićeva se s porodicom u staru zgradu uselila prije šest godina.
„Sve je u njoj dotrajalo. Plafoni u stanovima su popucali. Sami stanari, mada je rijetko ko od nas zaposlen, pokušali su da vlastitim sredstvima bar donekle rekonstruišu i pokrpaju staru zgradu. Međutim, požar nam je sada uništio sav trud. S porodicom živim u dotrajalom stanu, koji mi je određen za alternativni smještaj. Dokle ćemo izdražati ne znamo“, priča Tevanićeva.
U ovom požaru potpuno je uništen i stan Blaženka Rivića, ali je srećan što su zahvaljujući komšijama sačuvani životi njegove supruge i dvanaestogodišnjeg sina.
„Radim u ljubijskom ‘Elkeru’ i bio sam u noćnoj smjeni. Supruga je sa djetetom spavala u stanu. Zahvaljujući komšinici Bogdanki, moji ukućani su živi, ali su mi vatra, a potom i voda iz vatrogasne cisterne potopuno uništili stan. Pokušavam da spasim što se spasiti može“, priča Rivić. Nebo umjesto plafona gleda i Jasminka Tomaš. Požar koji je izbio u potkrovlju i dotrajale i nagorjele grede srušile su dio plafona u njenom stanu. Ona kaže da sada ne zna kuda će da ode sa djecom.
Stanari mole nadležne i sve ljude dobre volje da im pomognu. Traže da se negdje smjeste dok ne bude pronađen bilo kakav izlaz za njihove probleme.

Vrzmali se beskućnici
Staniri zgrade, koja je izgrađena 1925. godine i u čiju sanaciju ništa nije ulagano, čak sumnjaju da je požar u potkrovlju neko podmetnuo.
„I prije smo upozoravali policiju da se u potkrovlju vrzmaju nekakvi beskućnici. Možda su i oni podmetnuli požar, ko će znati“, tvrdi stanar Jovan Rajlić. Kaže da sada s komšijama mora da dežura kako ne bi ponovo došlo do požara.
Nezavisne novine

Comments are closed.