Predrag Marjanović: Umjetnički krug princip vječnosti

Moj rad je duboko privatna i intimna stvar, koja u suštini nije upućena drugima i koja druge ne obavezuje. Insistiram na puritanstvu, strogoći i elementarnom, a to je jedan znak koji je već davno usvojen.
Rekao je ovo u intervjuu za „Glas Srpske“ akademski slikar Predrag Marjanović iz Prijedora, čija su djela izložena u prijedorskoj Galeriji „’96“, čijim je otvaranjem obilježen jubilej ove galerije.
* GLAS: U pripremi ove izložbe u rodnomgradu, grčevito ste se borili da ne dobijeelement retrospektive. Kako objašnjavatebijeg od pregleda koji nudi retrospektiva?
MARJANOVIĆ: Jednostavno retrospektiva predstavlja nekakvo svođenje računa, opis nečega završenog, gotovog, apsolviranog i na kraju mrtvog. Ovdje su stvari, sve samo ne gotove ili mrtve. Ove slike i dalje „pričaju“ jedna sa drugom, tako da ne bih želio ni da prekidam tu priču zatvarajući ih u krug retrospektive koja ne daje prostora da se ide dalje jer je sve gotovo.
* GLAS: Ipak ste ponudili izbor iz nekoliko ciklusa od najranijih fazacrtanja, na kojima vidimo i elemente renesanse. Da li su to i naznake kojimćete pravcem dalje ići?
MARJANOVIĆ: Pred publikom su se našli radovi iz različitih perioda mog rada, koji su rađeni različitim tehnikama i sa različitim temama. Ova razumljiva raznolikost, ipak nosi nekoliko zajedničkih karakteristika. To zajedništvo ili jedinstvo u različitosti je znak kreativne snage koja nadilazi uslovna ograničenja likovne tehnike i tehnologije i pojavljuje se kao neponovljiv autorski stav koji sam želio da naglasim.
* GLAS: Zašto je iz svega proizašao krug?
MARJANOVIĆ: Za mene je krug jedan sveti oblik odnosno princip samostalnosti, vječnosti, bez početka i kraja.
* GLAS: Postali ste prepoznatljivi po slikama iz ciklusa „Tačka, mrlja,linija“. Šta Vas tu najviše motiviše?
MARJANOVIĆ: Mene u principu zanima proces i gotovo mi je nevažan ishod i mnogi ljudi misle da radim kao mašina. Međutim, ja ne bih dao tog zadovoljstva da mašina radi ono što ja volim pa sam čak jedan ciklus zvao „crtež kao terapija“. To je težak rad i volim da kažem da dok drugi naprave tri izložbe ja uradim tri crteža, ali to sam ja. Mene ne zanima glavni motiv, dizajn, već samo proces, jedna integralnost, punoća praznine.
* GLAS: Dio ste tima koji priprema ovogodišnju likovnu koloniju „SretenStojanović“. Kako teku pripreme i ko su ovogodišnji učesnici?
MARJANOVIĆ: Ova godina biće u znaku slikara iz bratskih opština. Prijave i kontakti oko organizacije su još u toku, tako da ne znam šta će biti konačan ishod i u kom pravcu će sve to ići. Ono što je sigurno je da će slikari i ove godine inspiraciju potražiti na proplancima i obroncima Kozare, a kako je oni budu doživjeli i čitav taj ambijent u kojem nisu nikada bili ostalo je da vidimo i da radoznalo očekujemo njihove radove.
Galerije
* GLAS: Koliko često izlažete nakon što je prošlo 40 godina rada?
MARJANOVIĆ: U poziciji sam da biram galerije i mjesta gdje ću izlagati. Ponosan sam na svoju prošlogodišnju izložbu u prestižnoj galeriji „Forum“ u Zagrebu koju je osnovao Edo Murtić i koja ima žestoki Umjetnički savjet, a posebno sam ponosan što je moja izložba uslijedila poslije izlaganja Dušana Džamonje.
Glas Srpske

Comments are closed.