Ove, 2012. godine, navršava se 130 godina od rođenja našeg sugrađanina Todora Švrakića, jednog od prvih školovanih bosanskohercegovačkih slikara.
Zahvaljujući svom mentoru, velikom srpskom slikaru Paji Jovanoviću, dobio je stipendiju za studije slikarstva u Pragu. Zajedno sa svojim prijateljem iz Prijedora Perom Popovićem, 1907. godine organizuju izložbu
u Sarajevu koja se, inače, smatra prvom likovnom izložbom u istoriji bosanskohercegovačkog slikarstva.
Već 1910. godine, Todor Švrakić izlaže u Prijedoru, u zgradi Opštine, na izložbi koja će dobiti drugo mjesto u istoriji bh. slikarstva.
Muzej Kozare ima sreću što u svojoj zbirci posjeduje šest radova ovog velikog slikara. Među njima, posebno mjesto zauzima portret oca Todora Švrakića, inače velikog majstora u zidarstvu tog vremena.
Dugo vremena ostajala je tajna kako mu je bilo ime, a onda, igrom slučaja, riješena je i ta zagonetka.
Naime, unuk Todora Švrakića, dr Slobodan Švrakić, specijalista hirurgije, koji je dugi niz godina živio i radio u
Americi, nošen željom da upozna mjesto rođenja svoga djeda, došao je u Prijedor i Muzej.
Iako mu je djed, oboljevši kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, umro još 1931. godine, ostala mu je u sjećanju očeva priča o velikom slikaru. Iz priče smo saznali da je portret oca, u stvari, portret Sime Švrakića, a da je Todor Švrakić imao dva sina, od kojih je Mirko bio ljekar specijalista psihijatrije i izuzetno nadaren slikar.
Vrijeme ih je odvojilo od Prijedora koji je, ipak, ostao u sjećanju potomaka.
Ovaj slučajni susret neće biti posljednji, jer će dr Slobodan Švrakić pomoći Muzeju, dokumentacijom
i na drugi način, da se što više rasvijetli život njegovog djeda slikara s kojim se Prijedor, s pravom, može
ponositi.
Milenko Radivojac-Kozarski vjesnik