Tajm aut: Kad se izgubi kompas

Kako da očekujemo od onih koji nas mrze da nas poštuju, kada ni mi sami ne volimo ono što zovemo svojom svetinjom?
Kup Republike Srpske u fudbalu, najstarije takmičenje u dejtonskoj BiH omalovažavamo i nipodaštavamo sami i onda se pitamo što nam je loše i što nas svi šamaraju? Uzduž i poprijeko!
Pitanje je u neiskrenosti. Ili bolje rečeno o ljubavi iz interesa. Otuđili smo se jedni od drugih, niko nikog ne benda ni pet para, grizemo se kao najkrvoločnije zvijeri, a dušmani uživaju… I smiju nam se u po brka!
Nekada se znala hijerarhija, a danas niko nikome ni za šta ne odgovara. Niti ima društvenog interesa. Sve je gola materijalna borba za otimačinom, pljačkom i prevarom. U takvim okolnostima najbolje uspijeva proizvod „prodata magla“.
Ne želimo bilo koga da stavimo na stub srama, ali ponašanje pojedinaca ozbiljno opominje. Šef stručnog štaba FK Rudar Prijedor Dragan Radović nije vodio svoju ekipu na Kup utakmici u Žeravici protiv Jedinstva. Sjedio je na tribinama, a ekipu je s klupe vodio njegov pomoćnik Zoran Bujić. Koliko znamo Radović nije kažnjen ni suspendovan, ali ni smijenjen. Otud nejasnoća zašto mu je bilo „ispod časti“ da vodi svoj tim u takmičenju koje nam svima treba biti ponos, jer je započeto pod kišom granata i metaka, kada je malo ko vjerovao u fudbal.
Danas su se pravila promijenila. Nije sporno koji će tim izaći na megdan rivalu, sve je stvar procjene trenera i ambicija kluba. Prvi tim ili juniori, svejedno je, riječ je o Kupu Srpske i to kako se prema njemu odnosimo. Izgleda da se tako, uopšte odnosimo i prema životu, pa kada dobijemo nekoliko vaspitnih „uz uši“ onda se trgnemo i zapitamo: Šta nas snađe?
Radović bi prije svega trebalo da zna da je Kup Republike Srpske svetinja i da je bio dužan da vodi ekipu sa klupe, a ne da bude samo gledalac sa tribina i omalovažava ovo takmičenje. Kako će znati na koje igrače iz podmlatka može da računa, ako ih lično ne vodi i savjetuje? Autoritet se gradi znanjem, a ne prodajom stvari koje do prve raskrsnice ispare.
Druga stvar je još delikatnija. Rudar Prijedor je klub svijetle tradicije i ugleda, grad na Sani, fudbalski centar bivše Jugoslavije. Ako iko zna šta je Kup to zna Prijedor. Ne može jedan trener da bude „slika i prilika“ uglednog kluba koji broji devetu deceniju života. Međutim ljudi iz Rudar Prijedora treba da skrenu pažnju Radoviću kako treba da se ponaša trener kluba visokih manira, visokog ugleda i renomea. Ako je ostalo iskrenih sportskih radnika?
Svi oni fudbalski resursi u Prijedoru koji su godinama mukotrpno građeni, od Druge do Premijer lige BiH, su iscrpljeni. Počelo je neukusno razgrađivanje. Ima li ko to da zaustavi? Zbog Rudara i Prijedora?
Klub se očigledno nalazi na novom početku. Plašimo se da od pozitivne nule ne krene nizbrdo. Sve je to posljedica činjenice da je trener izgubio kompas.
Glas Srpske

Comments are closed.