Piše: Katarina Panić
Republika Srpska još uvijek nema posebnim zakonom regulisan rad bazena i kupališta nego primjenjuje Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Za slučaj neispravne vode u bazenu on propisuje kazne od 1.000 do čak 50.000 KM. Prirodna kupališta, kojima niko ne gazduje, a samim time nema se ni koga kazniti kad je voda neispravna, građani, dakle, koriste na vlastitu odgovornost. To su mjesta koja bi lokalne zajednice tek trebalo da proglase kupalištima i potom da ih i kontrolišu, te da, u slučaju zagađenja, postave table upozorenja i zabrane kupanja. Kada sam prije desetak dana počela pripremati TV prilog o ispravnosti vode na kupalištima u Republici Srpskoj (RS), nisam se nadala da ću dobiti sve odgovore, a posebno da ću ih dobiti lako i brzo. Najprije se oglasio Institut za javno zdravstvo RS u čijoj nadležnosti su analize ispravnosti vode namijenjene za kupanje, sport i rekreaciju. Institut je utvrdio da je kvalitet vode nezadovoljavajući u čak 70 odsto uzoraka iz bazena i u više od 80 odsto uzoraka iz rijeka i jezera u RS. Na prvi pogled – podatak alarmantan, ali da mjesta panici nema pokazuje i podatak glavnog republičkog zdravstvenog inspektora da su rezultati kontrola bazena u RS zadovoljavajući. U samo jednom slučaju zabilježen je povišen nivo hlorida do čega najčešće dolazi zbog nedovoljnog dopunjavanja svježom vodom, ali uticaja ima i kultura kupača, te su inspektori naložili da se ta nepravilnost otkloni. (Odgovore iz Instituta možete vidjeti ovdje a iz Inspektorata ovdje, dok o manjkavostima naše zakonske regulative u odnosu na evropske standarde možete saznati na sajtu http://www.phi.rs.ba/aktuelnosti.html u tekstu „Vode javnih kupališta i bazena u Republici Srpskoj danas“ od 22. juna ove godine.) O kvalitetu vode na prijedorskim kupalištima brinu opštinska inspekcija (nadležna za sva tri bazena) i ovdašnji Dom zdravlja (nadležan za rijeku Sanu). Tvrde da su uredni nalazi svih uzoraka uzetih od početka sezone do danas.
Milenko Đukanović, šef Službe za inspekcijski nadzor opštine Prijedor, kaže da se bazeni kontrolišu i češće nego što je propisano: „I to baš zbog ovih priča što se po gradu dešavaju, što je meni malo i čudno, ali takva su vremena. Evo, reći ću vam samo jedan detalj. Moj unuk, koji ima pet i po godina, ide u školu plivanja u bazen na Pećane. Da je bakteriološki neispravan ili bilo šta ostalo, ja prvo ne bih dao svom unuku da ide na bazen tri puta sedmično“.
Slavica Popović, direktor Doma zdravlja Prijedor, navodi da se ispravnost vode na kupalištima na rijeci Sani kontroliše dva puta mjesečno, po potrebi i češće, a da se uzorci uzimaju na Žegeru, na ušću Gomjenice u Sanu i u Kovrlijama (nizvodno od gradskog kolektora). „Institut za javno zdravstvo obavezan je rezultate analiza dostaviti u roku od 14 dana za najveći broj parametara, ali, budući da se u roku od 72 sata mogu pokazati neispravnosti, praksa je da se iz Instituta već tada naručilac obavijesti kako bi mogao reagovati što prije“, kazala je Popović. I dok pasionirani ljubitelji Sane, pogotovo oni koji pored nje žive, tvrde da priče o zagađenosti rijeke plasiraju oni koji na bazenima ostvaruju profit, dotle vlasnik bazena na Pećanima tvrdi da su mu glasine o zagađenosti vode doslovno rastjerale kupače.
Prijedorčanin Draško Dimić kaže da je Sana toliko čista da ponovo ima i rakova, što nije bio slučaj kada je npr. proizvodio „Celpak“. „Veći su nam problem obale. Pogledajte ovu uređenu plažu. Sve smo ovo mi mještani sami iskrčili, pokosili, očistili, uredili i pokupili smeće, kao što ga svakodnevno kupimo naveče iza kupača. Kabasti otpad smo odložili na gomilu na drugoj obali i sve se nadamo da će se naći neko da to i odveze. To je tako svake godine: sami uređujemo javna kupališta umjesto ne znamo ni mi koga“, kaže Draško. Ne znamo ni mi umjesto koga to rade mještani. Odgovore na ta pitanja ne dobijam ni brzo ni lako. Ima na Sani još kupališta koja su mještani uredili sami, a među njima i takvih na koja se ulaz naplaćuje ili koja su ograđena do same vode. Kada i platite ulaz na takva mjesta, fisklani račun ne dobijete, kao što ga ne dobijete ni kada platite ulaz na bazen.
Ranko Vojnović, vlasnik bazena na Pećanima, najavljuje zatvaranje ovog objekta ne bude li isplativ, kao i odustajanje od daljeg ulaganja u hotel i zatvoreni bazen nadomak otvorenog. Kaže da je za iplativost neophodno 700 kupača na dan, da ih je u početku sezone bilo i po hiljadu, ali da se nakon glasina o navodnoj zagađenosti vode ovdje kupa u prosjeku 200 ljudi dnevno. Za širenje glasina optužuje bivše radnike ovog kompleksa. „Svi ste vi ovdje, svi imate pravo da odnesete sebi flašu vode i uradite analizu i svaka koja ne bude valjala, ja ću platiti analizu i još ću da častim sa 100 evra svakog. Kakve su to priče?“ Među pričama je i ona da zlonamjernici plaćaju mlade prijedorske Rome da dolaze na ovaj bazen i da, istina, ne moraju baš da džepare, ali da rade sve ono što bi kupačima moglo smetati: da pljuju, da se skidaju goli, da trče unaokolo, da prave buku, da prskaju kupače, da skaču u vodu… Prijedorski inspektori dobijali su i zahtjeve nekolicine roditelja da im se izda dokumentacija o kvalitetu vode na ovom bazenu kako bi, navodno, mogli tužiti valsnika jer im se dijete razboljelo.
Tom prilikom pozivaju se i na ljekare koji su im, navodno, rekli da su se djeca razboljela od kupanja na Sani ili na bazenu. Doktor Vlado Radić, načelnik pedijatrije u Opštoj bolnici Prijedor kaže da nikada nijednom roditelju takvo šta nije rekao. „Niti bi to mogao reći ozbiljan ljekar, niti nam je to struka, niti nadležnost. Mi dijagnostikujemo, a ne govorimo da li je voda na kupalištima ispravna ili nije“, kazao je Radić i pozvao inspektore da u sličnim situacijama kontaktiraju ljekare kako bi se spriječile dezinformacije.
Nenad Knežević otac je dvogodišnje Ive i radije bira bazen nego Sanu jer je mu je bazen bliži i jer ga smatra čišćim od rijeke. „Ja sam od početka bio ubijeđen da je prosto nemoguće da je bazen ili prljava voda u bazenu ili bilo šta što bi ovdje moglo da bude nečisto, djetetu napravilo problem i dovelo ga u taj stadijum da se razboli do te mjere, jer smo i prošle godine bili cijelo ljeto ovdje, nikada ništa se nije desilo. Dosta puta smo i prije te temperature i te bolesti dolazili ovdje, nikada ništa nije bilo. Jednostavno smo kasnije saznali da je zavlado neki virus, da su se djeca porazboljevala nevezano da li su se kupala na Sani, na bazenu.“
Doktor Spomenka Pavković-Sekulić, pedijatar u ambulanti „Hannah“, kaže da se te virusne infekcije ne mogu dovesti u vezu sa ispravnošću vode. „To je samo veza sa čestitm kontaktrima, jer su bazeni, normalno, dupke puni, kao i obala Sane, i to su samo kontakti od čovjeka do čovjeka. To su te enterovirusne infekcije koje mi imamo svake godine, nije to ništa specijalno ove godine. Možda su samo temperature prošlog ljeta i ovog ljeta visoke, pa ljudi, iznenađeni time, traže da se negdje rashlade, i onda iz tog razloga su samo češći kontakti i kapljični put infekcija.“ Prema njenim riječima, ako se dijete izlaže suncu i visokim temperaturama tokom cijelog dana, neredovno pere ruke i ne pije dovoljno tečnosti ili, još gore, pije gazirana pića, imunološki sistem nije stabilan kao kod djeteta koje u vrijeme najvećih vrućina boravi u svom domu, u rashlađenim i zatamnjenim prostorijama i odmara se.
Osim pedijatara, sa zabludama i dilemama da li je neka zdravstvena tegoba u vezi sa kvalitetom vode na kupalištima, sreću se i dermatolozi. Najčešće se ustanovi da su promjene na koži nastale usljed višesatnog boravka na suncu, a ne usljed kupanja. „Pogotovo su te takozvane fotosenzitivne reakcije česte kod ljudi koji troše razne lijekove protiv visokog pritiska, protiv alergija, protiv upala ili kontracepciju.
Ili ako se neko kupa na Sani, dolazi u kontakt sa biljkama, biljke isto tako ispuštaju jednu vrstu sekreta, dolazi do stvaranja crvenila, mjehurića, svraba i to se povezuje sa rijekom, a to je, ustvari, reakcija na sunce. Ili pacijent sa gljivičnim oboljenjem kada pocrni na suncu, misli da je gljivice dobio od kupanja, ali imao ih je i ranije, samo je taj dio kože sada postao vidljiviji usljed tamnjenja drugih dijelova“, navodi doktor Jasna Bojanić, dermatovenerolog u prijedorskoj bolnici. Bez obzira na glasine, i Sana i bazeni svoje kupače i dalje imaju.
Danijel Bejzurić, Prijedorčanin sa adresom u Beču, na bazen dolazi sa četverogodišnjom kćerkicom i zadovoljan je uslovima: „Ne vjerujem u te priče. Svake godine ista priča, bakterija u Sani, bakterija tamo-vamo, ali… dosad sam zdrav. I dijete, fala bogu.“
Ana, Prijedorčanka sa boravkom u Švedskoj, svakoga dana kupa se na Sani, a priče o navodnoj zagađenosti nije ni čula: „Super je Sana, i čista, i topla. Ne bojim se da je zagađena, ne, ne, super je sve.“
Zdravko Grujić živi na obali Sane i, uprkos pričama, kupa se svakodnevno. Kaže da ne vjeruje da je rijeka čista, ali da nema izbora: „Opet se kupam. Sirotinja nema para za more, pa ovo je naše more, sirotinjsko.“
I ja sam se do juče kupala na Sani. Prvi put sam na taj bazen otišla sredinom ove sedmice kada sam snimala intervju sa vlasnikom bazena. Juče ujutro kćerkicu sam upisala u školu plivanja na bazenu na Pećanima. Juče popodne porodično smo otišli na bazen. I nastavićemo odlaziti i ububuće. Taj bazen ima sve što inspektori traže da ima: ispravnu vodu, opšta pravila higijene, muške i ženske svlačionice, muške i ženske toalete, unutrašnje i vanjske tuševe sa ispravnom vodom, uređene sanitarne čvorove u funkcionalnom stanju, posude za odlaganje otpada, spasilačku službu i upozorenja koja se odnose na ponašanje kupača. Moja je zamjerka što mali bazen sa visoko hlorisanom vodom za dezinfekciju stopala nije sagrađen tako da ga kupači nikako ne mogu zaobići. Rizikujem sada da me se prozove za reklamu. Sačuvaću sve plaćene ulaznice i sve plaćene časove škole plivanja za kćerkicu, just in case. Od kupovine hrane, pića, voća, sladoleda (sve skupa bezobrazno skupih), kao i iznajmljivanja ležaljki i suncobrana, ionako ću se suzdržati.